Vedrana, Sarajevo

Vedrana Dupanović: Moja Olimpijska bajka (2)

Bilo je zaista kao u bajci. Sada, kada se vratim u dane Zimskih olimpijskih igara Sarajevo 84, ne mogu da vjerujem da se to nama dogodilo isto kao što ne mogu vjerovati da se sve ono kasnije dogodilo baš Olimpijskom Sarajevu.

Dakle, ja sam imala salon u Olimpijskom selu i u njemu sam provodila gotovo cijeli dan. Radno vrijeme salona je bilo od 10.00 do 22.00 sata. Ja sam odlazila iz salona oko pet popodne jer sam morala šminkati dobitnike olimpijskih medalja i poslije toga klizače i kilizačice na Zetri.

Sve je prolazilo fantastično, ali je trebalo izdržati tu količinu kontakata na tom nivou. Recimo, šeta japanski princ Olimpijskim selom i navrati u salon da bi me pitao poznajem li Shiseido kozmetiku i kako je ocjenjujem. Riječ po riječ i nastane nevjerovatna priča koje se i danas sjećam. Japanski princ, pred kojim svi ničice padaju u njegovoj zemlji, sjedi u mom salonu, pije čaj i čavrlja.

Još jedan Japanac je često navraćao, Shoi Ichi Kiryjama, iz kompanije Mizuno koja je bila sponzor olimpijske baklje. Upoznala sam ga dvije godine ranije jer je često dolazio u Sarajevo u pripremnom periodu, a moj muž Ekrem je bio njihov gost u Tokyu godinu dana prije Olimpijade.

Kirk Daglas je svratio u salon. Onako, samo s vrata da nam se osmijehne i kaže: „Have a nice day“. Što se tiče takmičara koji su uredno popunjavali dnevne termine salona, treći dan sam se već navikla na njih. Svi su oni bili mlađi od mene. Sa nekim od njih sam razvila prijateljske odnose koje i danas održavamo. Dok je bio na tretmanu Gunde Svan, švedski trkač na skijama, osvajač tri olimpijske medalje u Sarajevu, trgom olimpijskog sela je šetala švedska kraljica Silvija. Rekla sam: „Gunde, evo ti kraljice.“ Mirno je odgovorio: „Znam, večerao sam sinoć sa njom“.

U kasno popodne odlazila sam na Skenderiju gdje je na Cvjetnom trgu ispred Doma mladih svako veče u šest sati održavana ceremonija dodjele medalja. To je bio vrhunac. Lagano nanosim televizijsku šminku i razgovaramo. Gledam mu lice, komentarišem, predlažem da dodje u salon na tretman.

Sjećam se da sam, dok sam šminkala Philla Mahrea koji je to prijedpodne osvojio zlatnu medalju u slalomu, rekla: „Dođi sutra u salon da ti sredimo obrve.“ Kada sam došla na posao u 10.00 sati, Phill je već bio ispred salona.

Najdraži suvenir sa Olimpijskih igara je ovaj plakat salona na koji su se potpisali osvajači medalja. Taj plakat i danas zauzima centrano mjesto u salonu.